Soho House
petak, 18.07.2008.
......
|
Kao što se do sad dalo primjetiti,ovdje me nema baš često. Mislim,ima me,čitam blogove koje pratim,ali ne pišem. Ovo je moja soba za plakanje,i kukanje,i sve ostalo što veže rečenice tipa "jadna ja",pa se pojavljujem samo kad me uhvati takva faza. E pa evo me. Uhvatilo me, opet. Ma kad čitam onih par postića,zbilja ostavljam dojam da sam totalno nesretna jer/kad nemam dečka. i jesam. Živim za ljubav. Onu veliku. Filmsku.Svemirsku. Počinjem sumnjati u postojanje iste. Ne mogu priznati ljudima da sam sva nesretna jer nemam muškarca. To bi bilo jadno. A jesam. Stvarno sam jebeno nesretna,jer sam sama,jer se nemam pored koga buditi,jer nemam kome doći doma,jer sam zalaske sunca uz more gledala sa prijateljicom. Opet. Jer nemam nekog da budemo sretni zajedno,da se tješimo,da se svađamo,da se mirimo,.... Kako sam u konstantnoj potrazi za tim (meni tako nedostižnim) stanjem,doživljavam razočarenja proporcijonalna mojim očekivanjima-OGROMNA! No,sve se to nekako podnosilo jer sam do sad skužila da taj eto dečko nije ono što sam mislila (priželjkivala),pa eto bolje da prekinemo. Ali sad,sad sam se zaljubila ono pravo! Filmski. Svemirski. Baš! Filmski nesretno,svemirski naivno! Baš sam ono,nasjela. Tko mi je kriv :-( A sad još moram kukati i cmoljiti ovdje,jer bi prije crkla nego pokazala da mi je teško,i grozno,i da sam u komi,i da me sve to još više drma jer sam u njemu našla nekog s kim bi se zbilja htjela buditi,dolaziti doma, sa njim bi htjela gledati zalaske Sunca pa makar i sa prozora :-( On je bio taj. Koliko će sad opet proći vremena da ga zaboravim,da prebolim? Da se opet tako jako jako zaljubim? Sad su mi trebale godine da nekog konačno zavolim :-( Još uvijek vjerujem u tu filmsku,svemirsku ljubav. Samo malo manje vjerujem da će se desiti meni. Kažu da je nekim ljudima suđeno da ostanu sami,ja ne želim biti jedna od njih. |
- 14:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 19.05.2008.
......
|
Nikad me nije bilo sramota priznati nesto sto sam napravila. Ne u smislu da sve dajem na sva zvona jer sam fina i poštena,ali ako me netko direktno pita neću slagati. Tako sam se ponašala i u vezi sexualnog iskustva. Neke se stvari tiču samo mene i mojeg partnera,ali priznati da sam bila sa dečkom na jednu noć nije mi bio problem. Do danas.Znam da moj grad nije faking Amsterdam,ali da je ovakva selendra... strašno! Prvi puta mi se desilo ˝susjed prijateljevog brata od prijatelja˝.... i koma! Trenutno se viđam sa dečkom koji ima djevojku,sviđa mi se,a i postoji velika šansa da Nju ostavi. Njega sam upoznala preko cimericinog dečka. U Četvrtak smo bili vani,ali On je radio pa nije mogao sa nama,no tu se našao neki drugi lik,koji je cimericinom dečku rekao da on mene zna preko svog prijatelja,kojeg sam upoznala na nekom koncertu i provela noć sa njim. Takve avanture baš ne prakticiram,ali eto sad će mi se ta jedna gadno obiti o glavu. Inače,svi moji prijatelji su širokih svjetonazora,i ne bi im to bilo nešto strašno,ali cimericin (zvat ću ju Maja) dečko je to jadan sav u šoku ispričao Maji,a kad ona nije dobila infarkt od šoka odmah me nazvao da mi priopći što je čuo. Nije mi jasno,sad bi me trebalo biti sram? Trebala bih se uplašiti što me čeka u budućnosti jer nitko neće htjeti oženiti jadnu mene? Trebala bih osjećati grižnju savjesti? Trebala bih svima reći da se on meni zapravo jako svidio,to je bila ljubav na prvi pogled pa sam mu odmah dala,ali kasnije svjesna svoje HJUĐ pogreške nisam mu se imala obraza javiti? Trebala bih sve poreći? Trebala bih sve osim reći istinu? Zapravo,sve ovo mi se vrti po glavi zbog tog zauzetog Njega,s kojim se trenutno viđam. Smijurija,pa ON je zauzet! ON bi trebao osjećati sram! ON bi trebao imati grižnju savjesti! Za NJEGA bi se trebalo misliti da je osoba bez morala! Još veća smijurija je to što sam ja zbilja to porekla. Ma da me ne shvatite krivo,ne glumim ja nikakvu sveticu,samo istina i ništa drugo. Imala bih što ispovjediti-kad bih vjerovala u ispovjed. Ali uvijek sam mislila da se o takvim stvarima ne treba lagati,pa nisam nikome naškodila,nisam nikome nažao nešto učinila,a sve što jesam napravila napravila sam sebi i za sebe,a sad će moja djela kao nečasna,i mene koja ih provodim kao osobu bez morala nazivati oni koji svaki dan žive sa činjenicom da nemaju muda priznati sebi i svijetu što zapravo žele. Od života. Od sebe. Za sebe. ponekad poželim kupiti kartu u jednom pravcu direkt za svemir. I što ću sad? Nastaviti lagati? Reći istinu? Čekati da se taj lik izlaje,a ja ispadnem lažljivica zbog ovakove gluparije? Ponekad zbilja poželim kupiti kartu u jednom pravcu direkt za svemir! |
- 02:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #
petak, 25.04.2008.
|
Gledala sam Oprah (nije nam baš neki program u ovo doba),žene su pričale kako su ih vlastiti muževi nebrojeno puta silovali. One ih nisu prijavljivale jer nisu znale da je to stvarno silovanje jer su u braku sa tim čovjekom. Koma. U Americi su kazne za to ogrome,jedan je čak dobio doživotnu kaznu,kako bi to naše pravosuđe riješilo? Da li to kod nas spada pod silovanje ili je sve skupa obiteljsko nasilje? Kod njih je to odvojeno pa tip zapravo dobije dvije kazne. Zapravo,te žene su rekle da bi im bilo lakše da su ih silovali neznanci,da ih je najviše pogodila izdaja čovjeka kojeg su voljele,kojem su vjerovale,kraj kojeg su se prije toga osjećale najsigurnije na svijetu. Pa se ti udaj. Imaj muda vjerovati frajeru. Ja sam ovako po prirodi sumnjičava,ne vjerujem nikome,i ne volim nikoga. Ne zanima me šta se ljudima događa u životu,nemam živaca slušati njihove sretne,tužne,naporne pričice. Da se razumijemo,ni ja njih ne gnjavim sa svojim spikama. Mislim da to nije pristojno,nekog drugog opterećivati,kad svi imamo svojih problema i previše. Zato i pišem ovdje,a kako me nitko ne čita vidim da sam u pravu  No da,kako rekoh,danas je povjerenje nešto šta se jako teško stječe,pa mi nije jasno kako uletiš u brak sa takvim tipom,to su nasilnici koji su to sigurno pokazali i prije svadbe. Možda ti nije grunuo šamarčinu,ali valjda vidiš da bi baš to napravio jer mu se ne sviđa kako sjediš. Ili jedeš. Ili dišeš. Za mene su te stvari crno-bjele,nema grej eria.Možda griješim,ali... Vjerujem u ljubav,da nekog zbilja možeš voljeti više nego sebe,i da bi dao život za njega,i baš zato mislim da to mora biti netko poseban. Ali isto tako mislim da je ljubav i poštovanje prema drugom čovijeku proporcionalno ljubavi i poštovanju koje imam prema sebi samoj. Kako da volim druge ako ne volim sebe? A ako imam smopoštovanja onda neću dozvoliti da me netko tako ponižava. Nadam se da sam u pravu,i da mi se ova moja samouvjerenost neće obiti drito u plavu glavicu |
- 04:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 24.04.2008.
|
Bila sam kod neke babe vračare . Nisam ja htjela,cimerica me nagovorila. Zbilja. Šta mi žena rekla!! oh maj Gad!!! Po njoj neću sama i isfrustritana (nejebicom) maltretirati daljinski i par mačaka kad budem imala 85. Ne. Po njoj udat ću se ja još do kraja ove godine. Moš si misliti! Da me ne bi slučajno prevarila i dala lažne nade posjetila ja sveznajući net i isčeprkala još jednu gospođu koja bi o meni trebala znati više nego ja sama. Ugovorila dejt,i otišla na otkrivanje sudbine. A kad tamo,sve isto što je rekla i prošla samo malo detaljnije,i optimističnije. Eto,i bebu ću dobiti do kraja sljedeće godine. Ne,neću se trudna udati,mi ćemo se voljeti. I bit ću šefica....nečeg jer ću konačno nastaviti faks i ovaj puta i uspjeti,i kao bit ću totalna faca.  Živi bili pa vidjeli! Uvjek sam mislila da ću faks nastavit od dosade jer će mi mi život biti prazan i neispunjen,pa ono. I bila sam pruvjerena da ovako nešto hladno,ne može nikoga voljeti,a kamoli da će kuhati,prati i spremati za nekog. To bi reklo da ću se za nekog iz korjena mjenjati,a i to mrzim. Mislim da se zeznula i da mi je prorekla tuđu sudbinu. Sudbinu nekog normalnog. |
- 05:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 17.04.2008.
Blinde date???
|
Znate ono kad se strefi faza da skoro svi u društvu imaju nekog,a vi sami? Kako se vaši prijatelji upoznaju prijatelje svoje nove ljubavi,zaključe da je bar jedan njegov / njezin frend baš,al´ ono baš za vas? E baš se to desilo prije par dana. Cimerica ima dečka par mjeseci,upoznala je njegove prijatelje,i skontala tipa ˝savršenog˝ za mene. Nagovarali su me da se barem upoznam s njim,pa jedna kavica me neće ubiti,ne?  Ajde,pristanem,kad javlja se jedan prijatelj koji to sluša i kaže eto,kad malo razmisli,i njegov frend sa posla bi bio idealan za mene,pa bi mogla upoznati i njega, pa što,lijepo upznam obojicu,pa koji mi se više svidi... Naravno,šansa da mi se ti dečki ne svide ili ja njima jednostavno ne postoji. Dogovorimo detalje i nakon dva dana sjedim ja na Promenadi,pijuckam kavicu i čekam svog Savršenog Muškarca br. 1.,snajpam likove koji prolaze i mislim da je bar ovaj; jooj ovaj!ovaj!!; možda ovaj?; hm  ..... ovaj?;.... A kad ono....  Sve se tješim pa hajde sad nije sve u izgledu  I dok on vergla nepovezano o sebi,ja u glavi vrtim slike bivših dečki-tražim sličnost sa ovim likom i pitam se po čemu su zaključili da bi mi se mogao svidjeti?? Odustajem,prekidam njegov monolog,i pokušavam započeti razgovor. Ha! Jesam naglasila POKUŠAVAM?! Tip je ono,.... koma! NIsmo imali niti jednu zajedničku temu. Čovjek je konstantno ponavljao ˝Ja imam;Starci su mi kupili;Bio sam u .... ; ....˝  Nakon otprilike pola sata susprezanja zjevanja i mrštenja,ja eto moram ići,... Negdje. Bilo gdje. Mislim se samo ustati i otići,ali... Njega zanima kako mi se svidio? Pristojno odgovaram da mi je bilo ugodno.  Zbilja? Onda bi se mogli vidjeti opet? Uskoro? Fuck! Pa ne baš... Sad dosta radim,malo mi je gužva,ali javit ću se čim budem imala vremena. ˙(sad sam i lažljivica  ) |
- 02:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 22.11.2007.
Lud,zbunjen,normalan...
U nekim novinama sam pročitala članak o Femboticama- nova vrsta žena nema emocija ni niš´. Kao kontra plačljivicama koje imaju psihijatra ( to više nije in jelte),ili nedaj Bože najbolju prijateljicu kojoj se povremeno isplačeš na ramenu,itd. Sad si totalno cool i in ako te ništa ne dira jer ti imaš i vlastitih problema,koje NARAVNO riješavaš sama,jer si super- moderna-jaka-emancipirana-sebi dovoljna djevojka. E, pa to sam si brijala u glavi negdje u srednjoj školi Sad se trebam vratiti na tu razinu???? (nisam ni sad nešto puno starija al´ ipak ) . No,da,kako ja nisam vješta u praćenju trendova-uvijek malo kasnim tako i sad. Moji prijatelji su mi nježno priopćili nedavno da se čudno ponašam,da se brinu za mene,i ostale to-nisi-ti fraze. I tako ja ganuta njihovom brigom dam si truda,saznam kako i šta,dobijem broj telefona i dogovorim sastanak sa tetom psiholigicom. Žena sva fina i ljubaza,malo preznatiželjna za moj ukus,ali to joj je posao-ne?! Ispituje o starcima,poslu,ljubavnom životu( ),prijateljima,.....Ja sve iskreno,ipak se radi o mom zdravlju.Onda neki testići,ja smirena,pa preslikavanje,hvata me lagana nervoza,i onda ˝nacrtajte čovjeka˝-jebote nemam pojma crtati!!! Ipak,nagovori ona mene,i šta sad nacrtam ja ˝sliku˝ ko ´ dajete u prvom razredu-ova će reći da sam totalno zaostala u razvoju No dobro,kaže teta da po nalaz dođem sutra. Cjelu noć nisam spavala. Konačno i jutro-pijem kavu i žderem cigarete i gledam u sat kao da ću pogledom premjestiti kazaljke na 8.00. Pred ordinacijom me uhvatila sramota-kad mi na šalteru budu davali nalaz mislit će -to jest znat će da sam luda povukla ono malo hrabrosti negdje iz peta i uđem,teta sva nabrijana pa ni kavu nije stigla popiti! Kad mi je pružila taj komadić papira ko da mi je dala nuklearnu bombu u ruke: A kad tamo... Nisam luda!!!  Mislim,bilo bi dobro da se konzultiram sa psihijatrom jer naginjem jačem depresivnom stanju (?),imam problema sa autoritetima,al ono nisam luda:-) štoviše napisala je da imam natprosječno visok IQ  ( možda za utjehu?)I sad se ja tješim kako vani sve žene imaju psihića i da je to baš ono ˝kul i uber˝ i onda mi oni useru dan-to je bilo prošle sezone |
- 23:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 09.11.2007.
Žene traže...
|
Tri stvari: posao,stan,frajera. (Ne nužno tim redosljedom) Ako dvije od te tri stvari imaju zašto su nezadovoljne?Što nas tjera da ustrajemo u onoj trećoj,umjesto da uživamo u riješene dvije? Totalno retoričko pitanje. Da znam odgovor sad bi bila hebeno sretna. I što sad? Jesam sretna? Nisam sretna? Ma ne znam ni sama. Koma. A zašto? Negdje sam pročitala :Kad počne razmišljati o sreći,i najsretniji čovjek postaje nesretan. Ili nešto tako. Oko mene su ljudi koji mi govore blago tebi... Oko mene su ljudi kojima govorim blago tebi... Oni me potiču da želim više i bolje. (u potpuno ne sportskim disciplinama) Zdrava doza ambicije? Ne,natjecanje. Ponekad sa njima,a ponekad sa samom sobom.Shit,tu uvijek nekako gubim. Ovo sam počela pisati jer sam riješila dvije od navedene tri stvari,i to je... super. Stvarno je.Zašto me onda nepoznati moraju na to podsjećati?! Sad se zafrkavam sa curama po gradu,izlazim,putujem,povremeno ti izlasci uključuju i nekog dečka. Da,mušku osobu koja mi nije u rodu.Ponekad on mene pozove van,ponekad ja njega. To bude obični fijasko. Zapravo sve sam uvjerenija da ću u životu sve uspjeti. Osim sitnice da to sve neću imati s kim podjeliti. Ma ne,nije da se želim udati. Samo si kontam da neću naći personu (mušku) sa kojom ću moći podjeliti tugu i sreću.Nekog. Nekog s kim ću se buditi,ugodno šutjeti,Nekog zbog koga ću htjeti naučiti kuhati (taj zbilja mora biti poseban ). Nekog mog. Nekog tko će mi pokazati koji problemi more žene koje riješe sve tri stvari sa popisa svih žena |
- 00:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Srpanj 2008 (1) Svibanj 2008 (1) Travanj 2008 (3) Studeni 2007 (2) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Sve ono ljigavo,patetično, što bih prije umrla nego izrekla naglas pred nekim. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||